Cujem sapat vjetra, cujem tvoj glas, ali kada se okrenem nema nicega, samo vjetar u mojoj kosi. Razmisljam si gdje si li sada, zasto te nema, gledam oko sebe. Ali nigdje nikoga, bas nikoga. Kao da sam sama na svijetu, usamljena, bez ljubavi, bez ikoga. Ali tada, produ me trnci, zadrhtim, cujem ti glas, samo zatvorim oci, i osjetim vjetar kako mi kroz kosu prolazi, kako se cuje lisce kako ga vjetar nosi polako, cujem ti glas, i ne razmisljam kako je to nemoguce jer si tako daleko, ali nije me briga, slusam te, i samo odjednom osjetim ti dodire, tvoje ruke oko mene, ne otvaram oci, bojim se da ako ih otvorim da ce sve nestati, da ces ti nestati, da ce sve ovo biti samo san, samo bajka. Ne zelim se probuditi. Zelim ostati s tobom zauvijek, zelim da ti budes moja vjecnost. I nikada te ne zelim pustiti da odes. Grlis me, ljubis, ali ja ne otvaram oci. Osjetim ti ljubav u dodirima, tako njezno, tako osjetljivo, kao da me ne zelis jace stisnuti da me ne strgas. Osjecam se kao u raju, jer sam napokon s tobom. Govoris mi da otvorim oci, da ovo nije san, da ovo nije bajka, obecajes mi da ce sve biti u redu ako otvorim oci. Dodirujes mi lice, njezan si svila na mojoj kozi. Kao plisani medo koji spava samnom nocima kada tebe nema. Dodirujes mi oci, ljubis me, pricas mi, sapces, vjetar sapce. Sve je savrseno, a ja zelim da tako i ostane. Govoris mi da ti vjerujem da ce sve biti oke ako otvorim oci. i da vjerujem ti, otvaram oci, a ti si tu. Sjedis preda mnom, gledas me kao nikada u zivotu, smijesis se. I ljubis me. Ja ti govorim: ljubavi nikada me nemoj ostaviti vise. Nemoj otici, jer necu moci bez tebe, ovo srce, ova duse nece moci bez tvojih pogleda i poljubaca. Ne odlazi. Ostani samnom, budi moja vjecnost.
Leave a Reply