Samoća je poput kise,
U veceri iz mora se dize,
Iz ravnica pustih I dalekih stize,
Ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.
Pada prije neg svijetlost je izasla,
kad ulice se okrecu spram zore,
I kad se tijela sto nisu nista nasla,
Razocarano dijele puna mora,
I kada ljudi sto od mrznje gore,
U postelji jednoj moraju da noće.
Tad dolaze valovi samoće…
Rainer Maria Rilke
Dolazna traženja:
- rainer maria rilke pjesme
- rainer maria rilke poezija
- maria rilke pjesme
- marija rilke pesme
- rajner marija rilke pjesme
- rilke poezija
- pjesme rainer maria rilke
- rajner marija rilke poezija
- rainer maria rilke ljubavne pjesme
- rilke
- rainer maria rilke samoća analiza
- rilke samoća
- ljubavna pesma rajner marija rilke analiza
- rajner marija-rilke pjesme\
- reiner maria rilke