Pitaće je sutra…
selice laste
kome je pisala
ljubavne pjesme,
-čije ruke dozivala,
čije oči opjevala…
i na prozoru čekala…
i iza zvijezda od ljudi
skrivala ih i čuvala…
pa im osmjeh i sjaj
i na nebu poznavala.
Ona, po pitanju znaće,
da laste ne znaju
kako nastaju pjesme.
Pjesmu ne kroje ljudi,
veselja, dešavanja…
neg’ trenuci što su
na srce pali… s neba.
Postoji samo ono
što djetinje srce
samo sebi naslikalo,
dok je ‘mjesto zemljom
po nebu se šetalo i
poj anđela slušalo.