O ljubavi,o luda munjo grimizne prijetnje,
posjećuješ me i uzlaziš svojim hladnim stubama
dvorca koji je vrijeme okrunilo maglama,
blijedih zidova zatvorenog srca.
nitko neće znati da je jedino nježnost
sagradila kristale tvrde poput grdova
i da je krv otvarala tunele zlosretne,
a da ne sruši zima njeno kraljevstvo.
i zato ljubavi,tvoja usta,koža i svjetlo i tvoje boli
bijahu nasljedstvo života,sveti
darovi kiše i prirode
koja prima i uzdiže trudnoću sjemenja,
tajnu oluju vina u podrumima,
bljesak žita u tlu.