Zvjezdano nebo, plave oči,
K’o crven baršun usne meke…
Usred tihe ljetne noći,
Uz spokojan šum bistre rijeke…
Iz bijelog luga vila iskoči,
Pjevajuć blago u sve vijeke…
O ljubavi što neće proći,
Zlatne kose, pjesmom bez jeke…
Sjajne zvjezde s neba se smješe,
Vilin-djevi svoj u bijelom,
Njoj što na mjesečini pleše…
Jer moje srce ona ima,
Volim je svom dušom i tijelom,
Mi spavamo u oblacima…